Pisma koja su iz srednjeg veka sačuvana do današnjih dana nose veliku vrednost. Nesumnjivo, ta pisma su veliki izvor za proučavanje događaja u prošlosti. Pisma koja je napisao, a koja su sad prevedena i na srpski jezik, kenterberijski nadbiskup Anselm ( Anselm of Canterbury, engl. 1033- 21. april 1109. benediktanski monah i filozof ) pružaju informacije o vremenu u kom su nastala. Pisma su upućena škotskoj princezi, a engleskoj kraljici Matildi ( Matilda of Scotland, engl. 1080- 1118. ), prvoj supruzi kralja Henrija I ( Henry, engl. 1068- 1135. vladao od 1100-1135 ).
Nadbiskup Anselm u pismima pokušava da utiče na kralja preko njegove supruge, kraljice. Tema je vrlo interesantna. Reč je o borbi za investituru. Odnosno, ko ima pravo da u jednoj zemlji postavlja crkvene dostojanstvenika? Papa, odnosno Rim ili kralj, u ovom slučaju Engleska na svojoj teritoriji? Radi se o sukobu Crkve i države. O borbi za prevlast između duhovne i svetovne vlasti.
Nadbiskup Anselm je bio žrtva progonstva pod dvojicom engleskih kraljeva, Viljema II i njegovog brata, Henrija I. Proganjan je 1097. i 1105. Nadbiskup je bio zaista posvećen božijem pozivu. Njegov moto je bio „ fides quaerens intellectum“, lat. – „ ljubav prema Bogu traži dublje znanje o Bogu.“
„ Dobra kraljica“ Matilda je očigledno bila ne samo supruga i kao što se očekivalo od jedne srednjovekovne žene da bude ponizna već i snažna ličnost jer joj se obraćao sam nadbiskup u pismima moleći je da svojom voljom utiče na kralja- supruga. Kraljica je često imala ulogu regentkinje tokom kraljevog odsustvovanja. Ona je tako postala posrednik u sporu između nadbiskupa i kralja, Crkve i države, papstva i kraljevstva.
Henri I je preuzeo presto posle smrti njegovog brata koja se dogodila pod sumnjivim okolnostima, kralja Viljema Rufusa. Novi kralj je zatražio podršku prognanog nabdiskupa Anselma. Na taj način, stavljajući na svoju stranu prvog čoveka Crkve u Engleskoj on traži podršku u borbi za presto. Međutim, u prirodi Plantagenetske dinastije je želja da uspostavi centralnu, jaku monarhijsku vlast. To bi značilo i da crkva u Engleskoj bude podređena kraljevskoj vlasti. Zbog toga je novi kralj tražio od nadbiskupa da položi feudalnu zakletvu koju strogo zabranjuje papstvo. Ni jedan sveštenik ne sme da polaže zakletvu laicima.
1102. održan je sabor u Londonu posle kog je papa Paskal II ( Ranierius, ital. Pashallis II, lat. 1099- 1118 ) eksomunicirao sve one biskupe koje je postavio kralj Henri I. To je još više zakomplikovalo odnose Rima i Engleske pa je nadbiskup ponovo prognan 1105. Kompromis je ostvaren dve godine kasnije konkordatom u Londonu.
1102. održan je sabor u Londonu posle kog je papa Paskal II ( Ranierius, ital. Pashallis II, lat. 1099- 1118 ) eksomunicirao sve one biskupe koje je postavio kralj Henri I. To je još više zakomplikovalo odnose Rima i Engleske pa je nadbiskup ponovo prognan 1105. Kompromis je ostvaren dve godine kasnije konkordatom u Londonu.
I pismo ( 1102. ) u kom nadbiskup moli kraljicu da utiče na kralja i njegove stavove.
„Dominae et filiae carissimae MATHILDAE, reginae Anglorum: ANSELMUS, archiepiscopus Cantuariae, fideles orationes et fidele servitium et benedictionem dei et suam.
Gratias ago deo et celsitudini vestrae pro bona voluntate, quam erga me habetis et erga ecclesiam dei, et oro deum omnipotentem, ut in sua dilectione vestram augeat devotionem, et sic vos in hoc faciat perseverare, ut aeternam ab eo recipiatis retributionem. Oro etiam ut sic faciat vestram bonam intentionem proficere, quatenus per vos cor domini nostri regis avertat a consiliis principum, quae reprobat, et consilio suo, quod in aeternum manet, adhaerere faciat. Consolationem et exhortationem vestram gratanter sicut a domina et secundum deum amica accipio, quia de dei dilectione illam procedere intelligo. Si quid placet vestrae dilectioni mihi mandare, latori praesenium sicut mihi ipsi viva voce secure potestis intimare. Omnipotens deus omnes actus vestros dirigat et vos ab omni malo custodiat.“
Najdražoj Gospodarici i kćeri, Matildi, kraljici Engleza: Anselm, nadbiskup od Kenterberija upućuje molitve pune vere i potpunu vernost i blagoslove od Boga kao i svoje sopstvene.
Zahvaljujem Bogu i tebi, Visosti, zbog dobre volje koju imate za mene i za božiju Crkvu i molim svemoćnog Boga da u svojoj ljubavi još više poveća vašu odanost da u tome istrajate da bi primili večnu nagradu od njega. Takođe, molim se da On izazove vašu dobru nameru i da preko vas, napredujete na tom putu kroz srce našeg gospodara kralja, i, da ga odvratite od saveta koji bi ga poveli stranputicom i da bude naveden da prati božije savete koji stoje čvrsto zauvek ( Psalm, 32:10-11 ). Sa zahvalnošću prihvatam vaš savet i podsticanje kao od gospe i prijatelja u Bogu koji proističu, verujem, iz ljubavi prema Bogu. Ako to zadovoljava vašu ljubav pošaljite mi infomracije o bilo čemu. Možete ih sa sigurnošću preneti, od reči do reči i samom donosiocu pisma kao da to činite i meni samom. Neka vam svemoćni Bog uvek bude vodič u vašim akcijama i neka vas čuva od sveg zla.
http://epistolae.ccnmtl.columbia.edu/letter/791.html
II pismo iz 1103. u tom pismu nadbiskup moli kraljicu da radi u ime mira za engleske crkve, da čuva svoje monahe pod „ toplinom svojih krila“. Da im bude kao Hrist koji će ispunite praznine stvorene kraljevim ponašanjem.
Reverendae dominae suae MATHILDI, gloriosae reginae Angliae: ANSELMUS archiepiscopus fideles orationes cum fideli servitio et benedictionem dei et suam, quantum potest.
Gratias ago magnas susceptae vestrae largitioni, sed multo maiores
sanctae quam erga me sum expertus dilectioni. Quas quoniam corporis officio nequeo peragere, cordis affectu cupio indesinenter persolvere. Siquidem
quantacumque sit vestra corporalis absentia, removeri tamen nequit a mente mea fidelis dilectionis vestrae praesentia. Quapropter desideranter oro et orando desidero, ut deus quod ego per me non valeo, ipse vobis pro me retribuat, et quantum scit expedire, suam erga vos dilectionem et vestram erga se perficiat.
Quanto affectu possum et quantum de celsitudine vestra audeo praesumere: precor, obsecro, supplico et fideliter consulo, ut ecclesiarum Angliae paci et quieti pietas vestra studeat, et maxime filiis earum imbecillioribus minusque potentibus, in tribulationibus suis et desolationibus, quasi orphanis Christi subveniat, et ad similitudinem evangelicae gallinae illos sub alis protectionis suae consoletur et foveat.
Unctio sancti spiritus vos in omnibus doceat, et quae sibi magis placent et vobis expediunt persuadeat, et post temporale regnum ad aeternum perducat.
Svojoj prečasnoj gospi Matildi, slavnoj kraljici Engleske: Anselm, nadbiskup šalje molitve pune vere sa svojom odanošću u službi i sa božijim blagoslovima kao i svojim lično koliko god može.
Dugujem veliku zahvalnost zbog darežljivosti koju sam primio od Vas ali isto tako i veliku zahvalnost dugujem vašoj svetoj ljubavi prema meni koju sam osetio. Pošto nisam u mogućnosti da se odužim mojim prisustvom, Ja želim neprekidno da vam uzvratim kroz osećanja koja dolaze iz mog srca. Koliko god bio u odsustvu pred vama, prisustvo vaše verne ljubavi nikada neće moži izbeledeti iz mojih misli. Stoga, molim se svom snagom i molitvom, Ja želim da vam Bog plati umesto mene za ono što radite, a ja nisam u mogućnosti i da koliko su mu poznate vaše mere neka vam donese njegovu ljubav za vas i vaše do savršenstva.
Sa mnogo više privrženosti koliko god mogu i koliko mogu da se usudim da pretpostavim Visosti, molim Vas, preklinjem, preklinjem i verno savetujem da vašu pobožnost usmerite u ime mira engleskih crkava. Posebno neka vaša pomoć stigne najslabije i one najslabije u njihovim nevoljama i pustošenjima kao Hristovim siročićima. A pozivajući se na priču o pevcu u Jevanđelju utešite ih i negujte ih pod krilima vaše zaštite. Neka vas pomazanje od svetog Duha podučava kako treba da radite i da vas ubedi da uradite neke stvari koje su mu više po volji i za vaše dobro i da vas posle zemaljskog kraljevstva odvede u ono večno.
http://epistolae.ccnmtl.columbia.edu/letter/401.html
III pismo napisano između 1104. i 1105. Nabiskup zamera kraljici zbog tretmana prema crkvama koje su u njenom okrilju ali je ubeđen da će joj savest naložiti da ispravi to stanje. Nabiskup podseća na zabranu iz 1099. kojom sveštenici ne smeju da polažu feudalnu zakletvu laicima.
MATHILDI, gloriosae reginae Anglorum, reverendae dominae, filiae
dilectissimae: ANSELMUS, archiepiscopus Cantuariae, benedictionem dei et
fidele servitium cum orationibus.
Breviter, sed ex corde loquar, sicut illi personae, quam de regno terreno ad regnum caeleste provehi desidero. Cum audio aliquid de vobis quod deo non placet et vobis non expedit: si vos monere negligo, nec deum timeo, nec vos diligo sicut debeo.
Postquam exivi de Anglia, didici quia ecclesias, quae in manu vestra sunt, aliter tractatis quam illis expediat et animae vestrae. Quod dicere nunc nolo qualiter facitis — secundum quod mihi relatum est --, quia nulli melius quam vobis notum est. Precor igitur ut dominam, consulo ut reginae, moneo ut filiam — quod etiam olim feci --, ut ecclesiae dei, quae sunt in vestra potestate, vos cognoscant ut matrem, ut nutricem, ut benignam dominam et reginam. Et non solum de illis hoc dico, sed de omnibus ecclesiis Angliae, ad quas vestrum extendi potest auxilium. Qui enim dixit quia "unusquisque" recipiet "prout gessit" in corpore "sive bonum sive malum," nullam excepit personam.
Iterum rogo et consulo et moneo, domina et filia carissima, ut haec non negligenter mente pertractetis, et si quid vobis conscientia vestra in his corrigendum testabitur, corrigere festinetis, quatenus de futuro deum, quantum vobis per eius gratiam possibile est, non offendatis, et de praeterito, si cognoscitis vos deliquisse, placabilem eum vobis reddatis. Non enim alicui sufficit pro certo a malo desistere, nisi curet, si potest, pro commissis satisfacere.
Omnipotens deus sic vos semper dirigat, ut vobis vitam aeternam retribuat.
Matildi, slavnoj kraljici Engleske, prečasnoj gospi, najvoljenijoj kćeri: Anselm, nadbiskup Kenterberija, šalje blagoslov od Boga i molitvu i svoju odanost.
Dopusti mi da kažem jasno, ali od srca kao osobi za koju želim da pređe iz zemaljskog kraljevstva u jedno nebesko. Kada sam čuo bilo šta o Vama što nije ugodno Bogu ili povoljno za vas i ako sam ja propustio da vas upozorim ne bih se plašio Boga niti bi vas voleo kao što trebam.
Pošto sam napustio Englesku, čuo sam da ste se bavili sa crkvama lično, drugačije nego što sam očekivao u njihovu korist ili za vašu sopstvenu dušu. Ne želim da kažem ovde kako ste se poneli- prema onome kako mi je rečeno- jer to nikome nije poznatije nego nama samima. Stoga, preklinjem vas kao moju gospu, savetujem vas kao moju kraljicu i opominjem vas kao svoju kćerku kao što sam činio i pre- da su Crkve koje su sada u vašoj vlasti poznaju vas kao majku, kao sestru kao ljubaznu gospu i kraljicu. Ne kažem ovo u vezi te crkve već o svim crkvama u Engleskoj kojima se može pružiti vaša pomoć. Za njega koji kaže: „ svako će dobiti prema onome što je radio bilo dobro ili loše“- to ne isključuje nikoga. Još jednom, molim, savetujem i opominjem vas, moja najdraža gospo i kćeri ne uzimaj ove stvari nesmotreno u tvojoj glavi, već, ako vaša savest smatra da imate nešto da ispravite u ovoj stvari, požurite da ispravite tako da u budućnosti ne bi uvredili Boga koliko god je ovo moguće za vas kroz njegovu milost. U vezi sa prošlošću, ukoliko vidite da ste zakazali u vašim dužnostima trebate učiniti neku pogodnost sa vaše strane. Naravno, to nije dovoljno da neko odustane od zla osim ako ne vodi računa ukoliko je moguće da se iskupi za ono što je uradio.
Neka vas svemoćni Bog uvek vodi da bi vam se on odužio večnim životom.
http://epistolae.ccnmtl. http://epistolae.ccnmtl.columbia.edu/letterscolumbia.edu/letter/405.html
Preveo: Berislav Kangrga