I- Uvod II- Razvoj japanskog zamka III- Specifičnost japanskog zamka
I- Uvod
Reč “ zamak“ („širo“- 城, japanski ) se u Japanu prvi put spominje u „Hronikama Japana“- Nihon šoki ( Nihon shoki, engl. 日本書紀, japanski. ), 720. godine. Iako je Japan u geografskom smislu bio veoma udaljen od dešavanja na zapadu, u Evropi, japanski zamkovi su imali identičnu namenu. Japanski zamak je imao odbrambenu i strategijsku ulogu i takođe preko zamka se sprovodila kontrola nad područijem oko zamka. Od građevinskog materijala koristili su drvo i kamen. Zamkovi su građeni na planinskim obroncima, obalama i u dolinama. Od velikog broja srednjovekovnih japanskih zamkova samo je dvanaest odolelo dešavanjima i zubu vremena.
II- Razvoj japanskog zamka
U početku su postojale dve vrste utvrđenja:
„čaši“- chashi, engl. Takvu vrstu utvrđenja gradili su pripadnici naroda Ainu. Narod Ainu je predstavljao domorodačku skupinu na ostrvu Hokaido. Konstrukcija tipa „čaši“ je imala odbrambenu funkciju- suprostaviti se centralnoj vlasti u Japanu.
„kogo-iši“- kogoishi, engl. 古後石, japanski. 石- ( iši )- kamen. je bilo utvrđenje za koje se u početku verovalo da je predstavljalo zidinu oko svetih znamenitosti. Međutim, kasnije su istraživači dokazali da je takvo kameno zdanje bilo deo planinskog utvrđenja. Ova utvrđenja nastala su iz straha od invazije iz pravca Koreje i Kine.
Početak izgradnje započinje procesom „navabari“- konopcima su označavali mesta gde će biti sazidane zidine zamka. Uzavisnosti od položaja, zamak je imao dve vrste zaštite: prirodnu ukoliko je građen u blizini neke reke ili planine. Ukoliko je građen na ravnom područiju, zamak je bio okružen dubokim jarkom, ojačan jakim spoljnim zidom i kulama- donžon, (Tenshukaku, engl. ) i osmatračnicama- „Jagura“.
U početku je građen u stilu Jamaširo ( Yamajiro, engl. 山城, japanski ). To je planinski zamak, zamak na uzvišenjima sa pogledom na okolinu. Međutim, u periodu „Hejan đidai“ ( Heian, engl. 平安時代, japanski, koji je trajao od 794. do 1185. – dobio ime po prestonici Japana, Hejan kjo, odnosno Kjoto- Tokio. ) zamkovi dobijaju i drugu namenu. Nisu više utvrđenja koje se koriste samo za kontrolu okolne teritorije kao i za napad ili odbranu već zamak postaje i mesto za život. U njima su živeli predstavnici ratničke klase, pre svega feudalni gospodari ili „daimjo“( daimyo, engl. 大名, japanski ). Zanimljivo je kako su društvena i politička dešavanja uticala na dalji razvoj i izgradnju zamkova. Jačanjem vlasti feudalaca- slabila je centralna, monarhijska vlast. Zamak tada postaje veći i dobija mnogo veću ulogu.
III- Specifičnost japanskog zamka
Tokom „Muromači đidai“ i „Azući-Momojama đidai“- perioda (室町時代, japanski, 安土桃山時代 ,japanski ) koji je obuhvatao vreme od XIV do XVI veka donet je zakon kojim se zabranjuje samurajima gradnja više zamkova. To je vreme jačanja šogunata. Baš kao npr. u Normandiji kada je vojvoda taj koji odlučuje da li neki feudalac može i sme da sagradi zamak.
Međutim, ono što je specifično za japansku istoriju zamkova, a razlikuje je od evropske po tome što krajem srednjem veka ne prestaje izgradnja zamkova. U Evropi, pronalazak vatrenog oružja je bio jedan od razloga zbog kog su zamkovi izgubili svoju odbrambenu namenu. U Evropi je to bio početak kraja za zamkove dok je u Japanu tradicija izgradnje zamkova nastavljena i čak doživljava svoj vrhunac. Zamak Azući-đo ( Azuchi-jo, engl. 安土城, japanski ) pripada toj novijoj generaciji zamkova čije je obeležje da se grade na malim kamenim platoima- hirajama tip ( hirayama, engl. )
Berislav Kangrga
Izvori:
http://www.skwirk.com/p-c_s-14_u-177_t-516_c-1918/nsw/history/medieval-and-early-modern-societies-japan/life-in-feudal-japan/castles-in-japan-design-and-defence
www.castlesandmanorhouses.com/types_07_japanese.htm
http://asianhistory.about.com/od/japan/ig/Japanese-Castles/
www.gojapango.com/travel/japanese_castles_region.html
www.google.rs/search?espv=2&biw=1280&bih=899&q=inside+a+japanese+castle&revid=1706857556&sa=X&psj=1&ei=tLBlVZWCFMiasgGuo4NY&ved=0CGMQ1QIoAQ