Smrt kraljeva predstavlja otvorenu knjigu čije stranice ispisuju njihovi neprijatelji rečima jer delima nisu uspeli da ostvare ono što su želeli. Više mit negó stvarnost, priča se da je Filip Lepi preminuo od posledica lošeg varenja, a da je Karlos I preminuo od posledica uboda jednog komarca- moguće je da je bio zaražen malarijom na taj način-, i da je Filip II podlegao napadu vaši ili da je Filip III preminuo od posledice viška toplote iz užarene posude tokom napada groznice.
Sve ove priče su poluistine ako ne i potpune laži. Ali to nije slučaj u vezi Ferdinanda Katoličkog, ( Fernando II de Aragon, špan. 1452- 1516 ) poslednjeg kralja iz dinastije Trastamara. U svom očajničkom pokušaju da ima naslednika sa svojom drugom suprugom, Žermen de Foa ( Germaine de Foix, franc. 1488- 1538 ) aragonski kralj je iskoristio afrodizijak poznat kao španska mušica koji može da prouzrokuje ozbiljna oštećenja u cirkulaciji krvi.
Sve ove priče su poluistine ako ne i potpune laži. Ali to nije slučaj u vezi Ferdinanda Katoličkog, ( Fernando II de Aragon, špan. 1452- 1516 ) poslednjeg kralja iz dinastije Trastamara. U svom očajničkom pokušaju da ima naslednika sa svojom drugom suprugom, Žermen de Foa ( Germaine de Foix, franc. 1488- 1538 ) aragonski kralj je iskoristio afrodizijak poznat kao španska mušica koji može da prouzrokuje ozbiljna oštećenja u cirkulaciji krvi.
Posle smrti Izabele Katoličke ( Isabel, la Catolica, špans. 1451- 1504 ) najverovatnije od posledice raka materice , kralj je dospeo u delikatnu situaciju na kastiljskom dvoru. Njegov brak sa rođakom Izabelom omogućio je da se reše mnoga pitanja kao što je spoljna politika ili stvaranje jedinstvene države ali je svaki región u unutrašnjoj politici zadržao svoje institucije. Iako je testamentom kraljica imenovala Ferdinanda Trastamara regentom Kastilje sve dok Karlos- budući car Svetog rimsko-nemačkog carstva- ne postane punoletan da vlada uz pomoć lokalnog plemstva i uz podršku Filipa Lepog što je kralja nateralo da se povuče u Aragon. Upravo ta odluka koju je dónela Izabela je bila u cilju da se izbegne da stranac stavi na glavu krunu i da Huana Luda ( njihova ćerka ) koja je već tada pokazivala prve znake demencije tokom bolest svoje majke bude iskorišćena kao marioneta njenom suprugu.
Nadajući se da će ponovo vratiti vlast, Ferdinand je otkazao francusku pomoć svom zetu Filipu Lepom sporazumom u Bloa i oženio se Žermen de Foa, nećakom kralja Luja XII. Ipak, Filip I je vladao tek nekoliko meseci da bi zatim preminuo na misteriozan način. Narod je počeo da sumnja da je Ferdinand otrovao svog zeta. Na ovaj ili onaj način kada je Aragon vratio Kastilju, kralj je zatvorio svoju ćerku koja je još tokom pogrebne povorke svog muža pokazala da se njeno mentalno zdravlje i dalje pogoršalo i tako je ostalo do njene smrti u Tordesiljasu da bi on preuzeo regenstvo od 1507.
Uprkos svim osećanjima prema Izabeli Katoličkoj on je nastavio da živi, prikazanim u citatu, “ njena smrt je za mene najveći teret koji me sustigao u mom životu”. Ipak istina je takva da kralj nije puno čekao da se ponovo oženi. Godinu dana kasnije, posle kraljičine smrti, 19. oktobra 1505. Ferdinand od Aragona koji je tad imao 53 godine oženio se sa Žermenom de Foa koja je imala 18 godina. U dogovoru sa francuskim kraljem, koji je bio mladin ujak, potvrđena su dinastička prava nad napuljskim kraljevstvom i Ferdinand je postigao da njihovi budući naslednici dobiju simboličnu titulu kralja Jerusalima. Za uzvrat, katolički kralj se obavezao da imenuje naslednika, verovatno sina iz tog braka sa Žermenom. Odnosno, sve tačke sporazuma bi bile važeće ukoliko stari kralj dobije sina sa Francuskinjom.
U tom momentu, brak je podigao gnev plemstva Kastilje i dinastije Habzburg, tradicionalnog neprijatelja kraljevine Francuske. Taj čin sklapanja braka protumačen je kao pokušaj Ferdinanda Katoličkog da izbegne da sin Filipa Lepog, Karlos I nasledi aragonsku krunu. I tako bi i bilo i sve bi se dogodilo tako da je brak bio ispunjen decom. Upravo sa tim ciljem, Ferdinand je navodno otkrio špansku mušicu; svetlozelenu bubu koja je bila mrtva, osusšena i svedena na prah i koja se koristila od davnina kao afrodizijak čiji su efekti slični koje proizvodi i vijagra. Kralj je sve više upotrebljavao ovaj afrodizijak što je dovelo do oštećenja i zakrčenja krvnih sudova što je na kraju dovelo do izliva krvi u mozak.
Prema rečima Heronima Zurita ( Jeronimo Zurita, špans. ) hroničara kralja Aragona, kralj je patio od ozbiljne bolesti prouzrokovanu od “ napitka groznog ukusa” koji je napravila kraljica koji bi trebao da omogući da ima dece.” Ova bolest je napredovala svakog dana praćena povećanjem tečnosti u organizmu sa nesvesticama i lošim stanjem srca: neki su verovali da su mu davali travke što nije moguće dokazati naučnim putem ali njegovi savremenici nisu imali sumnje da je napitak kriv, posebno španska mušica, za takav razvoj bolesti i lošeg zdravlja kod starog kralja.
Sa 63 godine, Ferdinand je preminuo u Madrigalehu ( Madrigalejo, špans. ) kada je trebao da prisustvuje smotri reda Kalatrave i Alkantare u manastircu Bogorodice od Gvadalupea. Često je konzumirao špansku mušicu i druge stvari kao npr. testise od bika, a moguće je da je to direktno uticalo na izliv krvi u mozak u pograničnom mestu. Prema pisanju nekih hroničara noć pre negó što je kralj umro uzeo je veću dozu “ groznog napitka”. Nakon što se ispovedio fratru Tomasu de Matijencu održano je deset hiljada misa za kraljevu dušu i kralj je preminuo 23. januara 1516.
Napori da kralj dobije muškog naslednika izgleda su bili ostvareni 1509. Dečak koji je nazvan Huan umro je nekoliko sati po rođenju što je uzrokovalo da se kralj udalji od Kastilje. Pošto kralj nije imao više dece sve svoje posede ostavio je svojoj ćerci Huani, koja nije bila sposobna da vlada pa je kruna Aragona, uključujući italijanske posede i jedan deo Navare u ruke Karlosa od Ganta, budućeg Karlosa V od Nemačke. Ferdinand je imenovao svog vanbračnog sina Alonsa de Aragona regentom aragonskog kraljevstva i kardinala Sisnerosa regentom Kastilje. Kastiljanci su bili prisiljeni da odbace kardinalovo regenstvo što je bilo protiv kraljeve volje koje je bilo namenjeno njegovom omiljenom unuku Fernandu Habzburškom koji je rastao uz njega. Između ostalog njegova volja bila je da bude sahranjen u prestonici kraljevine u Granadi, uz svoju prvu suprugu Izabelu Katoličku.
Jedna od stvari koje je Ferdinand zaveštao svom svom unuku Karolsu da se pobrine oko Žermine de Foa “ da živi udobno”.
Budući rimsko-nemački car se smilovao nad pismom da bi kasnije stupio u ljubavne odnose sa Francuskinjom. Karlos I sa 17 godina zaveden od strane dedine druge žene koja je tada imala 29 godina koja je bila puna ljubavi i koja je patila od problema gojaznosti u svojoj starosti.
Prema Fernandezu Alvarezu, par je imao jednu ćerku, Izabelu, koja iako nikad nije priznata služebeno od strane Karlosa, Žermina de Foa je ostavila testament u kome je oslovljava kao “ infanta Izabel”, a njenog oca kao “ imperatora”. Devojčica se tokom odrstanja obrazovala na dvoru u Kastilji. Žermina se udavala još dva puta: prvi put sa Johanom od Brandeburga, dvoraninom Karlosa I i drugi put sa Fernandom od Aragona, vojvodom od Kalabrije.
Upotreba španske mušice opala je tokom sedamnaestog veka zbog neželjenih efekata- na rad organa za varenje, organa za izlučivanje i sa spontanom erekcijom penisa i velikog broja trovanja. U osamnaestom veku njegova upotreba je ponovo vraćena, ovaj put u većini slučajeva kao otrov.
Preveo: Berislav Kangrga
Izvor: http://www.abc.es/historia/abci-fernando-catolico-fallecio-abusar-potente-afrodisiaco-mosca-espanola-salvo-espana-201701231759_noticia.html?ns_campaign=gs_ms&ns_mchannel=abc_es&ns_source=fb&ns_linkname=cm_general&ns_fee=0
Preporuka za čitanje:
Između skandala i užitka http://berislavkangrga.weebly.com/izmedju-skandala-i-uzitka.html