
Život seljaka u srednjovekovnoj Engleskoj je bio veoma težak i surov. Mnogi su radili kao farmeri na poljima koja su pripadali lordovima i njihovi životi su zavisili od godišnjeg roda. Određeni poslovi su morali da budu urađeni u određeno vreme godine. Njihovi životi su bili surovi ali je bilo nekoliko ustanaka upravo zbog surovog sistema rada i prava. Seljaci su bili na dnu feudalnog sistema i dužnost im je bila da budu poslušni lokalnim gospodarima pred kojima bi položili zakletvu poslušnosti nad Biblijom. Smatralo se, pošto su položili zakletvu njihovom lokalnom gospodaru da su je položili za vojvodu, erla i barona koji je posedovao posed lokalnog plemića-gospodara.
Poziciju seljaka je jasno opisao Žan Froasar kada je zapisao:“ Običaj je u Engleskoj kao i u drugim zemljama da plemstvo ima veliku moć nad običnim stanovništvom koji su kmetovi. To znači da su ograničeni putem zakona i običaja da vuku plug po oranicama njihovih gospodara, da beru kukuruz, da ga sakupljaju u ambar i da odrade vršidbu žita; takođe moraju kositi i da nose kući seno, da seku i skupljaju drvo i da izvršavaju sve zadatke slične vrste.“ Zapisano 1395. (deo gde se spominje kukuruz je pomalo nejasan posto se navedeni tekst datuje za 1395. a kukuruz je dosao iz Amerike koja je otkrivena 1492. "the corn" je pogresan prevod Froasarovog francuskog. U pitanju je druga, jestiva zitarica.)
Još jedna stvar koju su seljaci morali da rade u srednjovekovnoj Engleskoj je da izdvajaju novac za poreze. Moraju da plaćaju rentu za svoju zemlju svom gospodaru; morao je da plaća porez i Crkvi koji je nazivan „desetak“. To je bio porez na sve poljoprivredne proizvode koji bi bili proizvedeni tokom godine. Desetak je 10 procenata od svega što ostvario u godini. Ne deluje mnogo ali je mogao da uništi kmetovu porodicu. Seljak je mogao da plaća novčano ili naturalno ili u opremi..itd. Kako god bilo, desetak je bio duboko nepopularan porez. Crkva je prikupila toliko puno od ovog poreza da je sve to moralo da se stavlja u posebne ambare. Neki od tih ambara se mogu videti i danas. Postoji jedan ogroman u Mejdstounu i Kentu koji sad unutra ima kolekciju kočija.
Seljaci su bili dužni da rade besplatno na crkvenom posedu. Ovo je bilo prilično nezgodno jer su seljaci time gubili vreme da rade na svojoj zemlji. Moć Crkve je bila takva da se niko nije usuđivao da slomi njenu vlast pošto su svi od malih nogu učeni da Bog vidi njihove grehe i da ih on kažnjava.
Knjiga strašnog suda je sačinjavala podatke da bi kralj znao koliko poreza duguješ i sa tim nije bilo rasprave- što je ljudima donelo patnju i zlu sudbinu.
Pošto bi platio sve poreze ostalo bi ti ono što je ostalo- a to nije bilo dovoljno. Ukoliko bi morao da daš i za semenje za sledeću sezonu to bi bilo posebno teško jer bi mogao ostati bez dovoljno novca sa kojim bi mogao da se prehraniš.
Seljaci su živeli u kolibama. Kuće su imali drveni okvir koji je bio omalterisan šibljem. To je bila mešavina blata, slame i đubriva. Slama je bila izolacioni materijal na zidu dok se đubrivo smatralo dobrim kao mešavina koja je davala čvrstinu. Mešavina je ostavljana da se suši na Suncu da bi se tada oformio čvrst građavinski materijal.
Kolibe nisu bile velike tako da su popravke bili prilično jeftine i nisu bile komplikovane. Krovovi su bili slamnati. Unutra je bilo malo nameštaja dok bi unutar kolibe slama služila kao obloga poda. U kućama bi tokom leta bilo veoma toplo i veoma hladno tokom zime. Prozori su bili samo rupe u zidovima pošto je staklo bilo veoma skupo. Vrata su mogla biti prekrivena nekom zavesom umesto pravih vrata pošto je kvalitetno drvo bilo skupo.
Noću, svaka životinja koju posedujete bila bi uneta u kuću zbog sigurnosti. Bilo je bezbroj razloga za tako nešto.
Prvo, divlje životinje su lutale svuda. Engleska je tad i dalje imala vukove i medvede u šumama koji bi mogli vrlo lako da uzmu svinju, kravu ili piliće. Gubitak bilo koje životinje mogao bi biti katastrofalan po život porodice dok bi gubitak dragocenih životinja poput vola bila prava nesreća.
Ukoliko bi bili ostavljeni noću mogli su ih ukrasti ili jednostavno da odlutaju. Ukoliko bi bili u kući ništa od ovoga se ne bi moglo desiti i tu bi bili bezbedni. Međutim, oni su sigurno još više prljali kuću nego inače pošto nijedna od ovih životinja nije navikla na život u kući. Donosili su mušice i muve povećavajući stepen prljavštine.
Današnje kuće ne pristaju ni na jednu stavku od ovoga navedenog- da nema pijaće vode, da nema toaleta, kupatila ili veš-mašina. Sapun je bio nezamisliv kao i šampon. Ljudi su bili prekriveni prljavštinom, mušicama i vaškama. Kreveti su bili jednostavni, dušeci napunjeni slamom što je privlačilo vaške, muve i sve vrste buba. Toalet je bila posuda koja bi bila ispražnjena u najbližoj reci na početku dana.
Voda je imala više namena za seljake- za kuvanje, pranje ..itd. Nažalost, voda je često dolazila iz istog izvora. Lokalna reka ili izvor kojim je snabdevano selo je takođe sredstvo kojim se skidala prljavština na početku dana. Obično je bila dužnost žene da kuću snabde vodom u cik zore. Voda je nošena u drvenim kantama.
Gradovi su zahtevali veće izvore snabdevanja. Voda je dopremana u grad u jarcima; cevi su se takođe koristile. Voda u gradu bi dolazila iz cevovoda što je slično sa današnjim fontanama.
Kupanje je bila retkost, čak i za bogate. Bogata osoba bi se okupala tek nekoliko puta godišnje da olakša sebi život. Rečeno je da je za seljaka očekivano da bude opran samo dva puta u životu: prvi put kada se rode i drugi put kada umru. Pranje lica i ruku je bilo više uobičajeno ali znanje o higijeni nije postojalo. Niko nije znao da se klice prenose prljavim rukama.
London je imao veliki broj javnih kupatila blizu reke Temze. Nekoliko ljudi je moglo da se okupa istovremeno. Ali, pošto bi ljudi morali da skidaju svoju odeću koju nose, kupališta su privlačila i lopove koju su krali šta su stigli tako da je bilo situacija da bi žrtva morala da juri za njima.
Bez obzira kakva je bila voda, postojala se osnovana opasnost da bude zagađena otpadom iz toaleta koji je stalno bacan u reke i time bi otpad vraćali ljudima kroz vodu kao izvor života.
Porodice su spavale i kuvale u istoj prostoriji. Deca bi spavala na potkrovlju ukoliko bi koliba bila dovoljno velika. Život seoske dece bi se razlikovao mnogo od današnje. U početku nisu pohađali nastavu. Mnogi su umirali pre nego što bi napunili šest meseci pošto su bolesti bile nešto uobičajeno. Deca bi se prodruživala roditeljima na radu u polju što je pre to bilo moguće. Nisu mogla da rade glavne fizičke poslove ali su mogli da izbijaju kamenje iz zemlje ili da jure ptice u vreme žetve da ne jednu semenje. Seoska deca su se mogla nadati samo životu sa velikim teškoćama.
Za sve seljake, život je bio „neprijatan, životinjski i kratak“.
Preveo: Berislav Kangrga
Preuzeto sa: http://www.historylearningsite.co.uk/medieval_peasants.htm
Poziciju seljaka je jasno opisao Žan Froasar kada je zapisao:“ Običaj je u Engleskoj kao i u drugim zemljama da plemstvo ima veliku moć nad običnim stanovništvom koji su kmetovi. To znači da su ograničeni putem zakona i običaja da vuku plug po oranicama njihovih gospodara, da beru kukuruz, da ga sakupljaju u ambar i da odrade vršidbu žita; takođe moraju kositi i da nose kući seno, da seku i skupljaju drvo i da izvršavaju sve zadatke slične vrste.“ Zapisano 1395. (deo gde se spominje kukuruz je pomalo nejasan posto se navedeni tekst datuje za 1395. a kukuruz je dosao iz Amerike koja je otkrivena 1492. "the corn" je pogresan prevod Froasarovog francuskog. U pitanju je druga, jestiva zitarica.)
Još jedna stvar koju su seljaci morali da rade u srednjovekovnoj Engleskoj je da izdvajaju novac za poreze. Moraju da plaćaju rentu za svoju zemlju svom gospodaru; morao je da plaća porez i Crkvi koji je nazivan „desetak“. To je bio porez na sve poljoprivredne proizvode koji bi bili proizvedeni tokom godine. Desetak je 10 procenata od svega što ostvario u godini. Ne deluje mnogo ali je mogao da uništi kmetovu porodicu. Seljak je mogao da plaća novčano ili naturalno ili u opremi..itd. Kako god bilo, desetak je bio duboko nepopularan porez. Crkva je prikupila toliko puno od ovog poreza da je sve to moralo da se stavlja u posebne ambare. Neki od tih ambara se mogu videti i danas. Postoji jedan ogroman u Mejdstounu i Kentu koji sad unutra ima kolekciju kočija.
Seljaci su bili dužni da rade besplatno na crkvenom posedu. Ovo je bilo prilično nezgodno jer su seljaci time gubili vreme da rade na svojoj zemlji. Moć Crkve je bila takva da se niko nije usuđivao da slomi njenu vlast pošto su svi od malih nogu učeni da Bog vidi njihove grehe i da ih on kažnjava.
Knjiga strašnog suda je sačinjavala podatke da bi kralj znao koliko poreza duguješ i sa tim nije bilo rasprave- što je ljudima donelo patnju i zlu sudbinu.
Pošto bi platio sve poreze ostalo bi ti ono što je ostalo- a to nije bilo dovoljno. Ukoliko bi morao da daš i za semenje za sledeću sezonu to bi bilo posebno teško jer bi mogao ostati bez dovoljno novca sa kojim bi mogao da se prehraniš.
Seljaci su živeli u kolibama. Kuće su imali drveni okvir koji je bio omalterisan šibljem. To je bila mešavina blata, slame i đubriva. Slama je bila izolacioni materijal na zidu dok se đubrivo smatralo dobrim kao mešavina koja je davala čvrstinu. Mešavina je ostavljana da se suši na Suncu da bi se tada oformio čvrst građavinski materijal.
Kolibe nisu bile velike tako da su popravke bili prilično jeftine i nisu bile komplikovane. Krovovi su bili slamnati. Unutra je bilo malo nameštaja dok bi unutar kolibe slama služila kao obloga poda. U kućama bi tokom leta bilo veoma toplo i veoma hladno tokom zime. Prozori su bili samo rupe u zidovima pošto je staklo bilo veoma skupo. Vrata su mogla biti prekrivena nekom zavesom umesto pravih vrata pošto je kvalitetno drvo bilo skupo.
Noću, svaka životinja koju posedujete bila bi uneta u kuću zbog sigurnosti. Bilo je bezbroj razloga za tako nešto.
Prvo, divlje životinje su lutale svuda. Engleska je tad i dalje imala vukove i medvede u šumama koji bi mogli vrlo lako da uzmu svinju, kravu ili piliće. Gubitak bilo koje životinje mogao bi biti katastrofalan po život porodice dok bi gubitak dragocenih životinja poput vola bila prava nesreća.
Ukoliko bi bili ostavljeni noću mogli su ih ukrasti ili jednostavno da odlutaju. Ukoliko bi bili u kući ništa od ovoga se ne bi moglo desiti i tu bi bili bezbedni. Međutim, oni su sigurno još više prljali kuću nego inače pošto nijedna od ovih životinja nije navikla na život u kući. Donosili su mušice i muve povećavajući stepen prljavštine.
Današnje kuće ne pristaju ni na jednu stavku od ovoga navedenog- da nema pijaće vode, da nema toaleta, kupatila ili veš-mašina. Sapun je bio nezamisliv kao i šampon. Ljudi su bili prekriveni prljavštinom, mušicama i vaškama. Kreveti su bili jednostavni, dušeci napunjeni slamom što je privlačilo vaške, muve i sve vrste buba. Toalet je bila posuda koja bi bila ispražnjena u najbližoj reci na početku dana.
Voda je imala više namena za seljake- za kuvanje, pranje ..itd. Nažalost, voda je često dolazila iz istog izvora. Lokalna reka ili izvor kojim je snabdevano selo je takođe sredstvo kojim se skidala prljavština na početku dana. Obično je bila dužnost žene da kuću snabde vodom u cik zore. Voda je nošena u drvenim kantama.
Gradovi su zahtevali veće izvore snabdevanja. Voda je dopremana u grad u jarcima; cevi su se takođe koristile. Voda u gradu bi dolazila iz cevovoda što je slično sa današnjim fontanama.
Kupanje je bila retkost, čak i za bogate. Bogata osoba bi se okupala tek nekoliko puta godišnje da olakša sebi život. Rečeno je da je za seljaka očekivano da bude opran samo dva puta u životu: prvi put kada se rode i drugi put kada umru. Pranje lica i ruku je bilo više uobičajeno ali znanje o higijeni nije postojalo. Niko nije znao da se klice prenose prljavim rukama.
London je imao veliki broj javnih kupatila blizu reke Temze. Nekoliko ljudi je moglo da se okupa istovremeno. Ali, pošto bi ljudi morali da skidaju svoju odeću koju nose, kupališta su privlačila i lopove koju su krali šta su stigli tako da je bilo situacija da bi žrtva morala da juri za njima.
Bez obzira kakva je bila voda, postojala se osnovana opasnost da bude zagađena otpadom iz toaleta koji je stalno bacan u reke i time bi otpad vraćali ljudima kroz vodu kao izvor života.
Porodice su spavale i kuvale u istoj prostoriji. Deca bi spavala na potkrovlju ukoliko bi koliba bila dovoljno velika. Život seoske dece bi se razlikovao mnogo od današnje. U početku nisu pohađali nastavu. Mnogi su umirali pre nego što bi napunili šest meseci pošto su bolesti bile nešto uobičajeno. Deca bi se prodruživala roditeljima na radu u polju što je pre to bilo moguće. Nisu mogla da rade glavne fizičke poslove ali su mogli da izbijaju kamenje iz zemlje ili da jure ptice u vreme žetve da ne jednu semenje. Seoska deca su se mogla nadati samo životu sa velikim teškoćama.
Za sve seljake, život je bio „neprijatan, životinjski i kratak“.
Preveo: Berislav Kangrga
Preuzeto sa: http://www.historylearningsite.co.uk/medieval_peasants.htm